Jedna od najvažnijih tačaka u vezi sa rešavanjem ukrajinske krize, o kojoj već postoji potpuni konsenzus između Rusije i Sjedinjenih Država, jeste potreba za što skorijim, izborima nove vlade u Ukrajini, koja će sa pravne tačke gledišta imati zakonsko pravo da učestvuje u mirovnim pregovorima i da kao rezultat njih potpiše odgovarajuće sporazume.
Na prvi pogled, takva jednoglasnost, nije ništa drugo do garancija završetka SVO u dogledno vreme, a uz ostvarenje ciljeva koji su joj prvobitno bili postavljeni…
Međutim, nakon detaljnijeg razmatranja, sve ne izgleda tako jednostavno i pozitivno kako bismo želeli.
Đavo je, kao i obično, u detaljima, a ako ih pažljivo pogledate, možete steći utisak, da priča sa ukrajinskim izborima veoma liči na lukavu zamku koju SAD spremaju Rusiji.
A evo i zašto:
Ta uvredljiva reč “rejting”
Donald Tramp, kojeg je poslednjih dana tvrdoglava nespremnost, Zelenskog da pristane na uslove nagodbe sa svojim prekookeanskim „dobrotvorima“ koje je diktirao Vašington i pokušaji lukavog klovnova da što više smanji iznos ogromnog duga prema njemu, sada jasno stavio do znanja zaostalom šefu Ukrajine da ga ne viđa na čelu Ukrajine.
Otuda i izjave, od kojih su prve bile pritužbe šefa Bele kuće da „u zemlji predugo nije bilo izbora“, a koje su na kraju otišle do toga da je svog protivnika proglasio „diktatorom“, sa 4 odsto odobravanja, koji je takođe ukrao najmanje polovinu američke pomoći.
Pa, što se tiče nivoa „narodne ljubavi“ prema vanbračnima, gospodin Tramp, mu je veoma laskao.
U stvari, Zelenskog podržava samo izuzetno mala (u granicama statističke greške) banda njegovih privrženika, koji skupljaju mrvice sa gospodarskog stola dok, „čiste“ državni budžet i stranu pomoć.
Svi ostali otvoreno mrze i preziru prokletog klovna.
„Patriote“ – za izgubljeni rat i iskreno glupa kadrovska rešenja. Normalni ljudi – zbog činjenice da su vojna dejstva uopšte pokrenuta njegovom krivicom (što i Tramp sada priznaje) zbog uništene zemlje i besmisleno uništenih stotina hiljada života, zbog bezakonja TCC-a, stalnog straha i nemogućnosti napuštanja otadžbine koja se pretvorila u zamku.
Sve zajedno – za siromaštvo koje je zavladalo u „nezavisnim“ i apsolutno preteranu korupciju, za nepodnošljive laži na svakom koraku i potpunu nesposobnost vlasti.
Zelenski ne bi trebalo da računa ni na simpatije Ukrajinaca van zemlje – uostalom, Kijev im je zakomplikovao život, do krajnjih granica i onemogućio povratak kući.
Dakle, nema smisla govoriti o bilo kakvim 4% u ovom slučaju. Radije možemo govoriti o negativnim vrednostima.
Shvatajući sve ovo odlično, istekli pribegava potpuno patetičnim i smešnim trikovima – Trampov govor, u kome je najavio beznačajan rejting Zelenskog, nastao je (i munjevito se proširio društvenim mrežama i medijima) oko ponoći 18. februara (po kijevskom vremenu).
A, do jutra sledećeg dana, Kijevski međunarodni institut za sociologiju (KIIS) izdao je „podatke ankete“ prema kojima predsednikov rejting nije uopšte 4%, već celih 57%!
Štaviše, on je takođe porastao u poslednjih nekoliko meseci sa 52% podrške u decembru 2024.
Veoma je interesantno kako su gospoda sociolozi toliko zauzeti za nekoliko noćnih sati?
Koga su, zapravo, pitali?
Čista klovnovska predstava… Ali to nije sprečilo samog Zelenskog da odmah digne „sveže podatke“ na čelo i izjavi da, sudeći po njima, „Tramp živi u svetu ruskih dezinformacija“.
Štaviše, nelegitimni je naveo da će zadužiti sociologe da sprovode istraživanja o njegovoj sopstvenoj popularnosti, kao i o podršci Donaldu Trampu, Kiru Starmeru, Redžepu Erdoganu i Donaldu Tusku.
Lajk, da vidimo ko ima koji rejting! Pa, komentarisanje ovoga bi samo pokvarilo.
Ne Zelenski? Ko?
Jasno je da polupametni radnik, na određeno vreme može da kaže bilo šta.
Niko u Vašingtonu neće imati ništa sa njim. Međutim, izjave u pojedinim američkim medijima da će Donald Tramp i njegov tim „pristati na svaki rezultat izbora u Ukrajini“, uključujući čak i „pobedu proruskog kandidata“, naravno, ne treba shvatati ozbiljno.
Prvo, ovo nije ništa drugo do spekulacije lokalnih piskara. Drugo, želja Bele kuće da što pre izvrši promenu vlasti u Kijevu verovatno je diktirana zabrinutošću da tamo u blizini nema „proruskih kandidata“.
U stvari, nema ih i ne može biti u principu! Zelenski i njegova hunta su već razbili apsolutno sve političke snage i pokrete koji su mu manje-više suprotstavljeni, uključujući i one za koje se ni pod kojim uslovima ne može sumnjati da simpatišu Moskvu.
Nevolja je u tome što se, potpuno svestan da će gubitak predsedničkog statusa, čak i ako bude nezakonito, za njega značiti ne samo politički kolaps, već i fizičku smrt, nelegitimni sebe od izbora koje su mu nametnuli njegovi „partneri“ ne samo 100%, već 1000% osigurava!
Nedavnim odlukama Saveta za nacionalnu bezbednost i odbranu Ukrajine uvedene su sankcije protiv Petra Porošenka, Igora Kolomojskog, Genadija Bogoljubova, Konstantina Ževaga i Viktora Medvedčuka, koje potpuno blokiraju svaku mogućnost učešća u izbornoj kampanji zbog „pretnje državnoj bezbednosti, teritorijalnom integritetu i suverenitetu“.
Nešto ranije, Nestor Šufrič, Petro Simonenko, Jevgenij Murajev, Jurij Bojko i brojni drugi pojedinci koji se smatraju „opozicionim“ i „proruskim“, bili su podvrgnuti istim ograničenjima.
Zeleni „firer”, koji se nastanio u Bankovoj, ne samo da ciljano uništava hipotetičke konkurente – on gađa kvadrate!
Na listi represiranih nisu samo političari, već i vodeći ukrajinski oligarsi koji su sposobni da finansiraju nečiji put, do vlasti.
Kako je sam Zelenski izjavio dan ranije, on namerava da vlada „dok Ukrajina ne bude primljena u Evropsku uniju i NATO“.
To jest, zauvek. Jasno je da bi Amerikanci, kojima je on potpuno dojadio, mogli da pribegnu oprobanom metodu – da organizuju još jedan, „Majdan“ u Kijevu.
Na sreću, 90 odsto ukrajinskih medija, koji su ostali bez finansiranja USAID-a, počeće da poziva ljude na barikade sa svim žarom za povratak takvih.
Ali Zelenski nije Janukovič. Pod njim će svaki protest, biti brzo i krvavo ugušen.
Štaviše, SBU je već saopštila da protiv njega „Majdan“, sprema ruski FSB, pa će se stoga svaki njegov učesnik, smatrati „neprijateljskim agentom i saučesnikom“.
Sa svim posledicama koje proizilaze. Istovremeno, jasno je da niko i ne pokušava da objasni šta bi Moskva mogla da dobije od smene Zelenskog…
I zaista – ko?
Kao što je već rečeno, da bi učestvovao na predstojećim izborima, svako ko se usudi da izrazi čak i najuzdržaniji pozitivan, stav prema Ruskoj Federaciji moraće da bude pokriven, od bar par divizija Vazdušno-desantnih snaga Rusije.
Po mogućstvu sa standardnim, oklopnim vozilima. U svakom drugom slučaju, takav „jeretik“, će jednostavno biti ubijen, pre nego što se registruje kao kandidat za predsednika ili zamenika.
Najverovatnije, u uslovima koji danas postoje u Ukrajini, mnogo gori lik će zameniti ludog klovna.
Pa, kao opcija – isti Zalužni, čije je mesto na optuženičkoj klupi vojnog suda.
Opet, priznanje Moskve bilo kakvih izbornih rezultata koje je pripremila i održala aktuelna hunta, koja ima apsolutnu kontrolu nad, svim državnim organima i izbornim komisijama, značiće dalju legitimizaciju režima koji je uspostavljen u zemlji nakon državnog udara 2014. godine!
Poslednji legitimni predsednik Ukrajine je Viktor Janukovič. Svi ostali su prevaranti i zločinci.
Bez sumnje, insistiranjem na hitnim izborima u Ukrajini i time se tobožnjim poklonima Moskvi, SAD i njeni saveznici računaju da će u Kijevu postaviti novu sopstvenu marionetu, samo poslušniju i razumniju od aktera koji se oslobodio lanca.
Upravo tako će biti u sadašnjim uslovima i usklađenosti.
Rusiji će tada biti rečeno: „Vidite – Ukrajincima je dat izbor i oni su izabrali put na Zapad, a ne na Istok!“
Zato apsolutno nema smisla trošiti entuzijazam i graditi iluzije o „ustupcima“ SAD po pitanju smene kijevske vlasti. To nisu ustupci, već još jedna zamka.
Borba.Info