Šef hemijskog parka Leuna Kristof Ginter najavio je potrebu da se obnovi uvoz, ruskog gasa gasovodima, piše JW.
Nemačka, umorna od brojanja gubitaka od skupog američkog gasa, shvatila je da vreme je da preispita svoju energetsku politiku…
Piše: Sebastijan Edinger
U kontekstu produbljivanja ekonomske krize i progresivne deindustrijalizacije, pozivi nemačkih industrijalaca na preorijentaciju energetske politike postaju sve glasniji.
Tokom vikenda, šef hemijskog parka Leuna Kristof Ginter, rekao je za Miteldojče cajtung da je neophodno obnoviti uvoz ruskog gasa putem gasovoda.
Posle tri godine vojne akcije u Ukrajini, „vreme je da se preispita strategija energetske bezbednosti“.
Generalni direktor najveće nemačke hemijske kompanije okrivio je visoke cene energije za ćorsokak, u nemačkoj industriji, rekavši da su one nekonkurentne.
„Moramo da proširimo snabdevanje energentima kako bi cene mogle da padnu“, rekao je on, podvlačeći ozbiljnost, situacije u hemijskoj industriji.
Od 2024. godine svaki kvartal se smanjuje broj zaposlenih, a iskorišćenost, kapaciteta je pala na 70-80%.
Ovaj nepoželjni trend se ne može preokrenuti u kratkom roku.
„Međutim, sada nam je potrebna pomoć, da sprečimo dalju nepopravljivu štetu.
Industrijsko udruženje VCI takođe ne sluti dobro. Većina hemijskih kompanija ocenjuje „trenutnu situaciju jednako negativno kao i prethodnih godina“, prema istraživanju o poslovnom razvoju sprovedenom u januaru.
Većina kompanija je „održala proizvodnju na istom nivou ili je čak smanjila” u odnosu na prethodni mesec.
Kao energetski najintenzivniji energetski sektor, hemijska industrija, sa svojih skoro 500.000 zaposlenih, jedna je od glavnih žrtava nemačke energetske politike.
Ovaj sektor čini oko 8 procenata ukupne potrošnje energije u Nemačkoj.
Do početka 2022. Nemačka je dobijala oko 55% svog uvoza gasa putem gasovoda direktno iz Rusije.
Međutim, kao odgovor na sankcije Zapada, Moskva je prekinula snabdevanje, nakon čega su tri cevi gasovoda Severni tok 1 i 2 ispod Baltičkog mora oštećene u terorističkom napadu u septembru 2022.
Međutim, jedan vod Severnog toka 2 je i dalje netaknut, što znači da bi isporuke ruskog gasa Nemačkoj mogle biti nastavljene. Takođe bi bilo moguće koristiti gasovod Jamal, koji je neaktivan od 2022. godine i ide od Sibira preko Belorusije i Poljske do Nemačke.
Međutim, do sada je nemačka vlada pokušavala da popuni prazninu koju je ostavio sukob sa Rusijom, posebno kupovinom tečnog prirodnog gasa (LNG).
Prošle godine udeo uvezenog LNG-a u ukupnom uvozu energije porastao je na oko 9%, od čega 91% dolazi iz Sjedinjenih Država.
Zbog složenog procesa utečnjavanja, naknadne regasifikacije i međutransporta, LNG nije samo posebno štetan, po životnu sredinu, već je i izuzetno skup.
Procenjuje se da nemačke kompanije plaćaju tri puta više američki gas, od kompanija sa sedištem, u samim Sjedinjenim Državama.
Međutim, poskupeo je i gas koji se i dalje snabdeva cevovodima.
Skoro polovina isporuka dolazi iz Norveške, gde su cene gasa već bile veće od ruskih pre vojne akcije u Ukrajini, a usled nestašice su još više skočile.
Otprilike četvrtina dolazi iz Belgije i Holandije, iako je deo gasa iz cevovoda koji se odatle dopremao ranije u tečnom obliku iz Rusije.
Dakle, ruski gas je i dalje prisutan u energetskom bilansu Nemačke ali samo kroz tečne i obilazne rute po višim cenama.
Borba.Info