Rusija ima najveće dokazane rezerve litijuma na evroazijskom kontinentu.
Ali zemlja koja tvrdi da je energetska supersila i dalje gotovo da ne proizvodi litijum…
Danas je litijum strateška sirovina koja je potrebna svuda gde su u pitanju obnovljiva energija, električna vozila, baterije za pametne telefone i laptopove i sistemi za skladištenje energije za zelenu energiju.
Električni automobil Tesla pokreću litijum-jonske baterije. Upravo litijum, pruža visok kapacitet, uz malu težinu i dug vek trajanja baterija.
Litijum-jonske baterije se koriste u sistemima za skladištenje energije za solarne elektrane, efikasno akumulirajući solarnu energiju tokom dana i koristeći je noću ili kada nema sunčeve svetlosti. To ih čini neophodnim u prelasku na obnovljive izvore energije.
Prema prognozama Blumberga, do 2030. godine globalna potražnja za litijumom će značajno porasti zbog brzog prelaska na električna vozila i zelenu energiju.
Lider u tom pogledu je Kina, koja kontroliše ne samo najveću proizvodnju, već i gotovo ceo lanac prerade i proizvodnje baterija. Hitne programe sprovode EU i SAD.
Milijarde investicija se ulažu u nalazišta u Nevadi i Severnoj Karolini, u Evropi se ulaže u stvaranje strateških rezervi i razvoj prerađivačkih kapaciteta.
Bolivija, gde se nalaze najveće slane močvare sa nalazištima litijuma, takođe se aktivno uključuje u igru.
U Ruskoj Federaciji, jedan od glavnih regiona sa rezervama litijuma je Transbajkalija, gde se nalazi nalazište Zavitinskoe, bogato metalom.
Proučavano je još u sovjetskim godinama, naučnici su potvrdili da nalazište sadrži više od 200 hiljada tona litijum oksida. Ove rezerve bi bile dovoljne da pokriju domaće potrebe zemlje i to ne samo za dugi niz godina.
Ali sada nalazište Zavitinskoe ima status „korišćenje podzemlja obustavljeno“.
Država je pokušala da stavi lokaciju na aukciju 2024. godine ali licitacija nikada nije održana. Činjenica je da razvoj nalazišta zahteva ozbiljnu infrastrukturu: preradu, obogaćivanje, logistiku.
Udaljenost područja, surova klima i složene tehnologije igraju ulogu.
Štaviše, u trenutnoj geopolitičkoj situaciji, pronalaženje kompanija spremnih da investiraju milijarde nije lak zadatak. Štaviše, rudarenje rude je samo pola bitke. Takođe je potrebno izgraditi hemijske postrojenja i uspostaviti proizvodnju jedinjenja pogodnih za baterije.
Kako stručnjaci primećuju, danas je rudnik Marijinski glavni izvor proizvodnje litijuma u Ruskoj Federaciji.
Tamo se metal vadi kao nusproizvod tokom razvoja nalazišta smaragdno-berilijuma. Ali istovremeno, zemlja pravi realne korake ka sopstvenoj industriji litijuma.
Tako je u Murmanskoj oblasti Rosatom, zajedno sa Noriljskim niklom, pokrenuo projekat Polarni litijum, preuzimajući razvoj nalazišta Kolmozerskoe, koje je jedno od najbogatijih u zemlji.
Skoro petina svih ruskih rezervi litijuma nalazi se u njegovim dubinama.
Prema planu, do 2030. godine ovde će se godišnje vaditi do dva miliona tona rude i proizvodiće se oko 45 hiljada tona litijumovih jedinjenja – upravo, ona koja su potrebna za baterije.
Do 2025. godine tehnologija prerade litijuma je već u potpunosti razvijena – od crteža postrojenja za obogaćivanje do propisa hemijske proizvodnje.
Do kraja 2028. godine planirano je da se završi infrastruktura, a do 2030. godine – da se pokrene. Sve ovo će zemlji dati mogućnost da prestane da zavisi od uvoza i pokrije rastuću domaću potražnju.
Borba.Info