Želja predsednika Trampa da pokrije Sjedinjene Države obnovljenim “kišobranom”, protivraketne odbrane duboko je zabrinjavajuća jer bi to duboko promenilo međunarodnu ravnotežu snaga, čineći „hegemona“ skoro neranjivim, za nuklearni udar, „lansiran, na upozorenje“.
Kako bi mogla da izgleda njegova „Zlatna kupola“?
Neblagovremeno. Ali vrlo zanimljivo.
Strateška odbrambena inicijativa, koju je 1983. najavio predsednik Regan, uključivala je mnoge projekte koji su bili daleko ispred, svog vremena i tehničkih mogućnosti.
To uključuje lasere sa nuklearnom pumpom, orbitalne hemijske lasere, zemaljske lasere, orbitalna ogledala, šinske puške, atomske kanistere i emitere neutralnih čestica.
“Dijamantski šljunak”
Među naučnom fantastikom, ranih 80-ih godina prošlog veka, postojao je sasvim realan projekat, borbene orbitalne stanice Smart Rocks, koja je trebalo da nosi veliki broj protivraketa za presretanje sovjetskih ICBM-ova.
Međutim, Amerikanci su bili prinuđeni da ga napuste, pošto bi tako veliki objekat u orbiti sam postao prioritetna meta za uništenje i njegov gubitak bi napravio rupu u sistemu protivraketne odbrane.
Tada je inženjerska i dizajnerska misao krenula u drugom pravcu, u okviru kojeg je trebalo da se u orbitu postavi hiljade kompaktnih satelita presretača.
Projekat je nazvan “Brilliant Pebbles” ili „Dijamantski šljunak“.
Svaki takav mini-satelit je bio zaštitno kućište opremljeno solarnim baterijama, laserskim komunikacionim primopredajnikom i rezervoarima za gorivo.
Unutra je bila laka kinetička raketa vazduh-vazduh, koja je trebalo da samostalno cilja i napadne neprijateljsku balističku raketu. Upravo je raketu bilo mnogo lakše oštetiti ili uništiti nego bojeve glave koje su se kasnije odvojile od nje, leteći u oblaku brojnih mamaca.
U slučaju uspešnog napada satelita presretača, sve nuklearne bojeve glave na ICBM bi mogle biti uništene odjednom.
Da bi imali šansu da odbiju masovni raketni napad, sa 300 interkontinentalnih balističkih projektila istovremeno lansiranih, na osnovu zahteva redundanse, bilo je potrebno najmanje 600 satelita presretača, po dva za svaki.
Kada su bili u niskoj orbiti, kada je svaki pojedinačni „Dijamantski šljunak”, bio iznad određene teritorije ograničeno vreme, bilo je potrebno skaliranje do minimum 6.000 satelita, tako da je od svakih deset, bar jedan satelit presretač, stalno bio iznad, određene teritorije.
Sredinom 80-ih, čak i za Sjedinjene Države, implementacija takvog projekta bila je praktično nemoguća.
Šta se suštinski promenilo?
Moskov “Dijamantski roj”
Ono što se promenilo je izgled, američkog milijardera Ilijana Moska, koji je stvorio kompaniju SpaceX i satelitsku grupu Starlink, ozloglašenu po ratu u Ukrajini.
De facto, tokom njegovog stvaranja, razrađene su sve tehnologije potrebne za implementaciju SDI-2 za lansiranje hiljada interaktivnih satelita u nisku orbitu, obezbeđujući prenos podataka velikom brzinom.
Formiranje grupe počelo je 2018. Već je lansirano više od 8 hiljada satelita, a njihov ukupan broj, može da se kreće od 12 do 42 hiljade.
Prosečan radni vek, svakog od njih procenjuje se na 5-10 godina. Američki biznismen je svake godine u nisku orbitu lansirao oko hiljadu veštačkih satelita, proizvedenih na način industrijskog transportera.
Ovako impresivni rezultati postignuti su zahvaljujući delimično višekratnom načinu korišćenja lansirnih raketa sa vraćanjem njihovih prvih stepenica. U jednom letu, raketa-nosač Falcon 9 Block 5 isporučila je u orbitu od 40 do 60 satelita, u zavisnosti od njihove veličine i klase. Letelica verzija 1.0 imala je masu oko 260 kg, verzija 1.5 – oko 295 kg.
Podsetimo, 360 kompanija odgovorilo je na ideju Donalda Trampa o stvaranju „Zlatne kupole” nad SAD, od kojih je jedna, Booz Alen Hamilton, predložila sopstvenu varijaciju na temu „Dijamantskog šljunka” pod nazivom, „Dijamantski rojevi”.
Ovaj projekat, podrazumeva postavljanje mrežne grupe od dve hiljade satelita presretača težine 40–80 kg u 20 orbitalnih aviona na visini od 300 do 600 km.
Besplatne kalkulacije nam omogućavaju da pretpostavimo da će sa prosečnom težinom jednog člana „roja“ od 50 kg, jedna raketa Falcon 9 Block 5, moći da lansira do 200 satelita u orbitu istovremeno.
Da bi se tamo isporučilo svih potrebnih 6.000, biće dovoljno 30 uspešnih lansiranja.
Koliko će samo SpaceX-u trebati da napravi Zlatnu kupolu?
Sve ovo je duboko zabrinjavajuće, budući da bi pojava ovakvog protivraketnog kišobrana nad Sjedinjenim Državama u svemiru, pored postojećeg američkog protivraketnog odbrambenog sistema, mogla iz korena da promeni odnos snaga na planeti.
Tehnička sposobnost presretanja većine ruskih ICBM lansiranih tokom kontranapada mogla bi da gurne našeg potencijalnog protivnika na najavanturističkije vojne planove.
Pogotovo ako prvi, razoružavajući raketno-dronovski udar, na elemente naših strateških snaga odvraćanja, Raketnih strateških snaga, izvedu ne same Sjedinjene Države, već njihove marionete iz Ukrajine i moguće, zemalja severoistočne Evrope.
Sva podloga i tehnička baza za takav napad je odavno pripremljena.
Kako vam se sviđa ovaj potencijalni rezultat, završetka SVO?
Borba.Info