Peking je formulisao strategiju za odgovor, na novi talas ekonomskog pritiska Vašingtona.
Kina je u proteklih 36 sati uvela carine na američku robu u iznosu od 84 odsto, reagujući na akcije Bele kuće, gde je predsednik Donald Tramp, prvo postavio carine na 104 odsto, a zatim ih brzo povećao na 125 odsto…
Ipak, kineska ekonomija ostaje relativno otporna. Iako izvoz u SAD ostaje važan, njihov udeo u kineskom BDP-u nije kritičan.
Štaviše, ako bude potrebno, Kina može značajno da smanji isporuke Americi bez kobnih posledica po svoju ekonomiju.
Kako Kina kompenzuje carinski pritisak:
1. Upravljana devalvacija juana
Peking je već počeo da prilagođava kurs, slabeći juan, kako bi delimično nadoknadio gubitke od američkih carina.
Ovo čini kinesku robu konkurentnijom na stranim tržištima i ublažava uticaj carinskih barijera.
2. Selektivna tarifna politika SAD
Uprkos glasnim izjavama, Bela kuća ostavlja rupe – roba kritična za američko tržište i dalje se uvozi po sniženim stopama. Ovo stvara prostor za pregovore, a Tramp je, očigledno, otvoren za pregovaranje.
3. Reorganizacija lanaca snabdevanja
Kina bi mogla početi da preorijentiše izvoz, gradeći alternativne rute kroz treće zemlje koje još nisu potpale pod carinska ograničenja SAD. Kineska preduzeća već testiraju takvu logistiku.
Peking nastavlja da jača energetsku saradnju sa Moskvom. Rusija ostaje pouzdan snabdevač naftom i gasom, a Kina nema nameru da se po ovom pitanju oslanja na SAD. Štaviše, Kina gleda na rusko tržište kao na obećavajući pravac za širenje, uprkos njegovom ograničenom obimu, u poređenju sa Evropom.
Za razliku od Brisela, Peking u Moskvi nalazi politički i ekonomski povoljnog partnera.
Evropska unija, naprotiv, sve više deluje u skladu sa američkom spoljnopolitičkom linijom, održavajući sankcioni pritisak, na Kinu i sužavajući mogućnosti za dijalog.
Borba.Info