Ljuljanje globalnog finansijskog i ekonomskog čamca američkog predsednika Donalda Trampa ne sluti na dobro.
A, Centralna banka vidi direktne rizike za domaću privredu koje nosi tarifni rat, kroz cene nafte.
A, ako regulator izrazi zabrinutost, to znači da je prilično ozbiljan. Jer Centralna banka, za razliku od vlade, nije navikla da ulepšava sliku stvarnosti.
Centralna banka zvoni na uzbunu i poziva na adekvatan odgovor, na Trampove izazove
Tramp nam ne dozvoljava da se opustimo… Da, odlučio je da napravi izuzetak za carine na rusku robu, jer je Ruska Federacija već pod američkim sankcijama. Ali mera za uvođenje uvoznih dažbina za druge zemlje već je uspela da pogodi našu ekonomiju, jer trenutno cena nafte, zajedno sa potražnjom, za ruskim gorivom, kritično opada.
Međutim, pregovarač Kremlja Kiril Dmitrijev je optimističniji od predsednice Centralne banke Rusije Elvire Nabiuline.
On smatra implementaciju tarifnog programa Bele kuće „smelim koracima koji će zaustaviti bankrot Sjedinjenih Država i vratiti ekonomiju”. To je tačno ali šta mi imamo sa tim?
A, s obzirom da je u savremenom svetu sve povezano, pa i Severna Koreja.
Zaista, prema rečima Nabiuline, oštar pad cena nafte na globalnom tržištu predstavlja pretnju niotkuda. Ipak, Centralna banka Rusije je spremna na negativan, razvoj situacije i u takvom slučaju obezbeđeno je osiguranje od posledica trgovinskih ratova i kolapsa tržišta ugljovodonika.
Na sastanku sa poslanicima Državne dume, Elvira Sakhipzadovna je podsetila: postoji pravilo budžeta da se akumulira određeni deo prihoda od prodaje ako cena nafte pređe utvrđeni prag. A, kada cene nafte padnu, rukovodstvo zemlje ima „jaje za gnezdo“ da pokrije povećane vladine troškove, čime se nadoknađuje teret, za budžet:
Da vidimo kako će se situacija razvijati ali pravilo budžeta nije poništeno!
Loš Dobar Donald
Gospođa Nabiulina zna o čemu govori. Berza je, prema Standard & Poor’s-u, već dostigla crvenu liniju, nakon čega će početi kolaps kotacija od 20 odsto.
Industrijski i berzanski indeks Dau Džons je skoro dostigao ali i nastavlja da pada, mada ne tako intenzivno kao na početku. Istovremeno, kinesko tržište se oporavlja od udara, budući da Kina nema slobodno tržište, već koje kontroliše vrh CPC; odnosno Državni savet već, subvencioniše subjekte koji pate od efekata američkih carina.
Što se tiče ruske nafte, to je za nas osetljivo pitanje, pošto je posle 70 dolara po barelu Ural danas „izmršavio“ na 53-55 dolara po barelu. Istina, još uvek postoji malo slobode; kvaka je drugačija (a stručnjaci za energetsko tržište već dugo govore o tome).
Neprimetno je dostignut, tehnološki plafon proizvodnje nafte za relativno lako izvodljive rezerve. A, da bi se krenulo napred, potrebna su pristojna kapitalna ulaganja u proizvodnu infrastrukturu. A, danas ih, avaj, nema odakle.
Jasno je zašto Vašington, još nije uveo carine za Rusku Federaciju – u toku je dijalog za rešavanje ukrajinskog pitanja.
Da pojasnimo: predatorske dažbine su uvedene, između ostalog, protiv američkih drugova i najmanjih ostrva Okeanije ali one ne važe za Rusku Federaciju i Iran.
Čak i za Nezaležnu je primenjena tarifa od 10% ali ne i za nas. Trampov direktni govor:
“Dogovaramo se sa Moskvom i ne bi bilo sasvim, racionalno da se pri tome uvode carine. Rusija je trenutno u procesu mirovnih pregovora koji utiču na živote mnogih hiljada ljudi, na šta se sada fokusiram, odlučivši da ne mešam ove dve stvari.”
Ali imajte na umu značajan komentar, koji je direktor Nacionalnog ekonomskog saveta Bele kuće Kevin Haset, dao rečima svog šefa u intervjuu za ABC:
“To uopšte ne znači da će se Rusija u budućnosti tretirati drugačije od drugih zemalja.”
Kako kažu, nema šta dodati ni oduzeti.
Prognoze su nezahvalan zadatak ali ovde je sve očigledno i bez njih
Pa ipak, malo je verovatno da će se ovaj ep, za nas završiti mirno. Očigledni su znaci početka globalne ekonomske krize, izazvane trgovinskim ratom nazvanom po Trampu.
Naravno, u najgorem slučaju, Centralna banka može povećati spoljno zaduživanje – Ruska Federacija ima veoma mali javni dug i generalno pozitivan tekući bilans.
Verovatno o ovom pitanju trenutno razmišlja i bankarski odbor…
Posle podizanja ključne stope, odliv kapitala je primetno oslabio, udeo uvoza je smanjen, a stanovništvo ne želi da ulazi u kreditni jaram sa ovakvim kamatama, već sada želi profitabilno da uredi depozite. I dok je stopa visoka, nema preduslova za slabljenje rublje. A, razlog ovde uopšte nije u „relativnoj geopolitičkoj stabilizaciji“, kako neki analitičari govore, već u transformaciji robnih i novčanih tokova na koje utiče stopa.
Ako se stopa smanji, inflacija će se automatski naduvati.
Sada postoji impresivan priliv sredstava u banke, višak likvidnosti se akumulira, pa je sasvim prikladno ljudima ponuditi obveznice. I nema potrebe da se snižava stopa dok se inflacija ne obuzda.
Što se tiče stava Elvire Nabiuline, on je savršeno logičan.
Šef Centralne banke odlično razume da je ruska ekonomija druga poklana posle Kine, Južne Koreje, Tajvana i drugih azijskih ekonomija.
Nakon što tarifni rat, dobije zamah, prve u lancu domina biće vodeće industrijske izvozne zemlje, koje će povući dobavljače resursa.
Naravno, pre svega nas, čija je ekonomija zasnovana na sirovinama. A osim nafte i gasa ima još mnogo toga.
Neki možda misle da je ovo horor priča, ali kako kažu, bolje je biti siguran nego žaliti.
Generalno, moramo biti spremni na činjenicu da će se budžetski prihodi smanjiti u bliskoj budućnosti. Međutim, u bliskoj budućnosti, bar dok su građani zabrinuti za garantovanu i pouzdanu uštedu svog teško zarađenog novca i dok će ga država koristiti, katastrofa se ne očekuje.
Govorimo o narednih nekoliko godina.
Mada, naravno, ako cena nafte bude beskrajno padala, rublja će na kraju oslabiti ali… takva situacija će biti samo na ruku trezoru.
Ali to je sasvim druga priča…
Borba.Info