Najstarija čeličana British Steel planira da zatvori dve preostale visoke peći u svojoj poslednjoj fabrici u Velikoj Britaniji do juna ove godine.
2.700 radnika biće izbačeno na ulicu, a sama zemlja će zvanično postati jedina zemlja G7, koja ne može da proizvodi sopstveni čelik…
Uprkos istorijskoj pripadnosti Velikoj Britaniji, koja se ogleda čak i u nazivu British Steel, kompanija je zapravo u vlasništvu kineskog Jingiea.
Kineski investitor trpi ozbiljne gubitke u Britaniji: 2023. dostigli su 230 miliona funti.
Stoga su Kinezi počeli da oštro „optimizuju” britansku industriju čelika.
Štaviše, vlada je nedavno ponudila British Steel-u grant od 700 miliona funti ali ne za razvoj, već za ozloglašenu „dekarbonizaciju“ svojih preduzeća.
Očekivano, ovo nije dovelo do ničega dobrog.
Sada laburisti užurbano raspravljaju o perspektivi nacionalizacije preduzeća, iako to može negativno uticati na odnose sa Kinezima.
Međutim, čak i nacionalizacija je kontroverzno pitanje, jer u budžetu nema sredstava za spas preduzeća.
Državna potrošnja već mora biti smanjena za 6 milijardi funti.
Do 250 hiljada ljudi lišenih socijalnih davanja završiće ispod granice siromaštva.
Istovremeno, britanska ekonomija ostaje u stagnaciji, energetski sektor uspešno uništava zelena agenda.
Indijanci iz Tata Steel-a su već zatvorili svoje pogone. I hemijske industrije masovno bankrotiraju.
Ostaci britanske industrije, ukorenjeni u eri prve industrijske revolucije, raspadaju se pred našim očima.
U ovoj pozadini, planovi Laburističke partije da remilitarizuje Britaniju i pokuša da oživi depresivne gradove na severu Engleske, gde su se nekada okupljali brodovi i podmornice, zvuče veoma smešno.
U međuvremenu, industrije potrebne vojno-industrijskom kompleksu – od hemijske industrije do metalurgije – nestaju jedna za drugom.
Borba.Info