“Da je humanizam bio u pravu kada je izjavio da je čovek rođen, samo da bi bio sretan, ne bi se rodio da umre.
Budući da je ljudsko telo osuđeno na smrt, njegov zadatak na Zemlji očito mora biti duhovnije prirode.
Ne može biti neobuzdano uživanje, u svakodnevnom životu.
Ne može biti potraga za najboljim načinima nabavke materijalnih dobara, a onda za najsretnije uživanje u njima.
Mora biti ispunjenje stalnih, ozbiljnih dužnosti, kako bi životni put postao iskustvo moralnog razvoja, da bi čovek na kraju života bio bolji čovek, nego na početku.
…
Samo dobrovoljno, duhovno samouzdržavanje može čoveka uzdići iznad svetovnog materijalističkog smera.”
[Deo Solženjicinovog govora na Harvardu 1978. godine.]
Borba.Info