Neposredno pre privremene obustave upotrebe vakcina Astra Zeneke vodio sam razgovor s lekarom, nekadašnjim poslanikom u Bundestagu i kritičarom zvanične linije povodom korone Volfgangom Vodargom, u kom podrobno objašnjava način delovanja vakcina protiv korone i njihova prateća dejstva.
Između ostalog, za laike poput mene veoma pregledno objašnjava „nesporna dejstva šiljastih proteina“ ali i njihove rizike, poput tromboze. Bilo mi je avetinjski što sam se više puta morao obezbjeđivati od cenzure, kao da više ne živimo u slobodnom društvu.
Molim Vas objasnite šta je šiljasti protein?
Većini je poznata slika virusa korona, u vidu kugle s bodljama, poput ježa. Te bodlje su šiljci sastavljeni od bjelančevina. Oni su tipični za korona viruse, koji preko njih dolaze u dodir s našim ćelijama i tako nas zaražavaju. U sebi imamo naročite receptore, u koje ovi šiljci upadaju kao ključ u bravu i tako im otvaraju put u naše ćelije. Tako je kod svih virusa korona – oni postoje hiljadama godina, neprestano se mijenjaju, ali su ove strukture skoro uvijek međusobno prilično slične. Otkad je tekući virus otkriven, prošle godine imali smo oko četiri hiljade mutacija, koje se mijenjaju veoma brzo.
Sad nam se nudi zaštita vakcinacijom. Ove vakcine koriste upravo te šiljaste proteine – ne tako što nam se vakcinom ubrizgavaju u tijelo, već nam se u tijelo ubrizgava genetička informacija, koja nam se ugrađuje u ćelije. Naše ćelije potom počinju izvršavati naloge iz te molekularne komande, mRNA, messenger RNA (iRNK, informaciona DNK, nap. Stanja stvari) – to je kao kalup koji se koristi za proizvodnju određenih proteina, što se dešava u našim ćelijama. Proizvode se upravo ti šiljasti proteini. NJih naše ćelije potom izbacuju na površinu. Naše tijelo, naravno, reaguje na te šiljke. Naše odbrambene ćelije prepoznaju te šiljke i zvone na uzbunu. To je potpuno normalna reakcija. One alarmiraju limfocite, koji komandu prosljeđuju dalje, i prave se antitijela, koja prekrivaju šiljke i neutrališu ih. Antitijela su napravljena upravo prema kalupu koji prave antigenske ćelije – šiljak je antigen, koji generiše odbrambenu reakciju. To je vrlo složen proces, uz veoma mnogo razmjene informacija između ćelija. Kad ćelije reaguju i proizvedu antitijela na šiljke, to je okidač za odbrambenu reakciju, koja je, naravno, prilikom vakcinacije drugačija nego kod normalne zaraze.
Ako se vakcinacijom postiže da antitijela prekriju šiljke, zašto antitijela ne reaguju i bez vakcine? Šta se postiže vakcinacijom?
U trenutku vakcinisanja ne bi trebalo da je virus u tijelu. Vakcinisanjem praktično treniramo. Vakcinom naše tijelo dobija informaciju o izgledu virusa – ako virus dođe, tijelo je spremno.
Podstiče se budnost tijela spram spoljnjeg neprijatelja.
Tačno. Kao u slučaju fotografije nekoga za kim policija traga. To su lančani komunikacioni procesi. Zato i postoje nesporazumi.
To je normalna reakcija poslije vakcinacije. Tijelo se priprema na šiljke – kad dođu, zvoni se na uzbunu
Zvuči odlično.
Kod normalne vakcine ubrizgavaju se gotove čestice tih virusa i dešava se isto – tijelo ih prepoznaje i kad naiđe pravi virus, naš odbrambeni sistem ga zna. Kod ovih vakcina, međutim, sami proizvodimo te čestice u svojim ćelijama. Vakcinom nam se, dakle, ne ubrizgavaju čestice virusa, već dobijamo informaciju kako naše tijelo samo da napravi te čestice. Vakcinom se, dakle, podvrgavamo genetskoj promjeni. Tijelo ne proizvodi čitav virus, već samo šiljke. Desi li se zaraza, naše tijelo nastoji da reaguje, i utvrđeno je da ovi šiljasti proteini izazivaju nesporazume u većoj mjeri nego drugi antigeni, zbunjujući makrofage (vrsta odbrambenih ćelija koja uklanja mrtve ćelije). Makrofage dolaze na mjesto pojave virusa i počinju rad na njegovom uklanjanju. To su zapaljenske ćelije – kad se tako nešto u tijelu desi, opažamo ga kao zapaljenje. Ta borba je zapaljenje, to je infekcija. Postoje dvije vrste makrofaga – jedna kaže da je neophodno boriti se, a druga da je borba završena. A šiljasti proteini rade samo jedno – daju gas i kažu „borba!“. Šiljastim proteinima blokiraju se one druge ćelije, koje kažu „dosta“. To znači da ako se čovjek vakciniše, i dođe do zaraze virusom korona koji dospije u pluća, može se desiti da dođe do velikog zapaljenja i da ono, i kad više nije potrebno, i dalje traje. Dolazi do tzv. citokinske oluje (citokini su naredbe koje ćelije međusobno razmjenjuju). Nastaje velika uzbuna, pri čemu niko ne kaže „dosta, nema više opasnosti“. To dovodi do otkazivanja pluća.
Ta opasnost postoji prilikom zaraze poslije vakcinacije?
Tačno. I to samo ako virus dospije u pluća.
Obično svake godine svi prolazimo kroz zarazu koronom. Virusi korona prisutni su pri svakoj gripi, između 10 i 15 odsto, malo više nego influenca. Svake godine. Osjetimo ih u gornjim disajnim putevima, obično ne dospijevaju u krv. Kod većine ljudi koji se s tim suoče odbrambeni sistem je gore, već tu se organizam odbrani i virus ne prolazi dalje.
Kod težih slučajeva, kod slabijeg imuniteta, kad prođe dublje, može se vidjeti i u krvi i mogu se izmjeriti antitijela. Kod ljudi koji se teže razbole, npr. dobiju visoku temperaturu, vide se antitijela u krvi. Ta antitijela se sad praktično vještački proizvode vakcinacijom, spram šiljastih proteina. Vakcinacijom se zaobilazi normalni put infekcije – usta i nos – i ide se u krv. Zaobilazi se normalno fiziološko mjesto susreta čovjeka i virusa.
Je li ovo prateće dejstvo opisano u postojećim istraživanjima?
To se desilo poslije virusa SARS, to je tamo opširno istraživano. Posljednje veće istraživanje rađeno je na majmunima – majmuni su vještački zaraženi, žrtvovano je 16 majmuna, napravili su dvije skupine, u jednoj su imali antitijela, u drugoj ne, i utvrđeno je da su majmuni s antitijelima bili najteži slučajevi i da su umrli. To je objavljeno 2019. I zbog tog iskrsavaju određena pitanja. Šta se dešava kad se vakcinišemo? Imamo šiljasta antitijela u krvi i dođe do zaraze koronom.
Može se desiti da odbrambeni sistem u nosu izbaci koronu i da se ne desi ništa, što je uobičajen slučaj. Ali ako korona bude opasna i dođe do upale pluća, onda je vjerovatna opasnost od pomenute teške reakcije.
Na jednoj konferenciji za štampu njemačke vlade predsjednik Instituta Paul Erlih pomenuo je da teorijski postoji opasnost od pogoršanja, ali da to u stvarnosti nije primijećeno.
Poznata su tri fenomena koji kriju rizik.
Jedan od njih otkrio je i objavio upravo Institut Paul Erlih, drugo istraživanje potiče od jedne kineske radne skupine iz septembra prošle godine, a ovo o čemu sam upravo govorio, imunološka reakcija, odavno je poznato, i istraživano od 2003-2004. do 2019, pomenuta studija s majmunima je najpoznatija.
Ako virus korona ponovo dođe, na jesen ili iduće godine, može se desiti da neki ljudi teško obole, više nego prethodnih godina, i to oni vakcinisani. Tu se mora veoma pažljivo posmatrati i voditi računa – vakcina koju imamo ispitivana je sasvim kratko, nema još ni godina dana, nije ispitivana više godina kao što je uobičajeno, i otuda se rizik trenutno ne može procijeniti. Ne znamo. Ali je veoma važno da obratimo pažnju.
Ali Institut Paul Erlih kaže da su to marginalni slučajevi…
Upitao bih na kojim naučnim osnovama Institut Paul Erlih izjavljuje tako nešto, jer pomenuta istraživanja postoje, i onda bi morali reći da nalazi u njima ne važe. Htjeo bih vidjeti istraživanja na osnovu kojih Institut Paul Erlih to tvrdi. Dosad ih nisam našao.
Mislim da oni kažu da je to teorijski moguće, ali praktično se ne dešava. Sumnjate u to?
Postoje teški slučajevi zaraze koronom. Postoje slučajevi da ljudi odjednom ostanu bez vazduha. LJudi umiru od korone. Uostalom, isto se dešava i s drugim virusima, ne samo s koronom. Uvijek postoje teški akutni pneumatski slučajevi kod gripa, kod virusa gripa. Znamo da umiru ljudi s akutnom pneumonijom, uključujući mlade ljude. To je prekomjerna smrtnost koju vidimo svake godine. U NJemačkoj je 2017-2018. to iznosilo 25 hiljada ljudi. To nije malo. I nisu svi umrli od ovog pratećeg dejstva – često su to bili ljudi u dubokoj starosti, ali postoje i slučajevi na koje se mora obratiti naročita pažnja, naročito kod mlađih žrtava virusne infekcije. To su atipične virusne pneumonije.
Drugi rizik bi bio kad se šiljci nagomilaju i dođe do tromboze.
To je drugi problem. Šiljasti proteini idu na određene receptore u našim ćelijama, kao ključ u bravu, kako rekosmo. Ti receptori nalaze se na različitim mjestima, pored ostalog i u trombocitima. Kad se šiljasti protein na njega zakači, trombociti se počinju lijepiti jedan za drugi i stvaraju trombove. I to je rizik – šiljasti proteini vakcinom dospijevaju u krv i stvaraju se trombovi. S tim u vezi poslao sam pismo Institutu Paul Erlih i austrijskom institutu BASG (BASG), pošto je bilo slučajeva medicinskog osoblja koji su umrli neposredno ili nedugo po vakcinacije, uz obilje trombova. Iz BASG-a sam dobio odgovor da nije poznato da je to tipično prateće dejstvo. Ali postoje publikacije, na primjer iz septembra prošle godine, u kojima se upravo o tom govori. Stoga se pitam zna li ta austrijska ustanova za ovaj dokument – ako zna, ne može izjaviti tako nešto.
Pominjali ste i treći rizik…
To je ovo što je uradio Institut Paul Erlih, sa ćelijama koje se usljed šiljastih proteina spajaju jedna s drugom, od više ćelija nastaje jedna i može doći do začepljenja. To se uglavnom dešava tamo gdje krv sporije teče, u kapilarima – na primjer u plućima.
Sad će ovi s Jutjuba provjeravati sve ovo što ste rekli, ali Vi potvrđujete da za sve što ste rekli postoje izvori?
Da. Navedeni radovi su poznati. Za mene je bitno pitanje Institutu Paul Erlih i austrijskom institutu – oni kažu da rizik ne postoji, da nije poznat. To znači da kad je medicinska sestra u Austriji umrla od tromboze, to nije imalo nikakve veze. Samo bih htjeo da znam kako to da nije imalo veze s tim. Smatram da je to važno, jer se stanovništvu preporučuje da se vakciniše, i ako su publikacije o takvom riziku poznate javnosti, onda nadležne vlasti moraju vjerodostojno objasniti zašto to nije rizik. Na to objašnjenje još čekam.
Samo da za kontrolore s Jutjuba i eksplicitno kažem da Vi ne tvrdite da postoji veza, kažete da ne znate, već da vidite izvjesnu sličnost onog što posmatrate s onim što je u nauci od ranije opisano kao prateća dejstva i da biste samo htjeli odgovor. Dakle ne tvrdite da su umrli od vakcine. Moramo ovih dana ovako, radi cenzure… Ovako je sigurno bilo u NJemačkoj carevini… Vi prigovarate da još uvijek nema valjanog odgovora. Ali zar ne bi trebalo da im damo malo vremena, gospodine Vodarg?
Bilo bi dobro da odgovore brzo, jer se vakcinišu milioni ljudi. U NJemačkoj je već vakcinisano preko tri odsto stanovništva, dakle oko pet miliona ljudi. Mnogo ljudi hoće da zna o čemu se radi, naročito oni koji hoće da se vakcinišu. Problem je što kod masovnih infekcija ne možete reći svom ljekaru da Vam objasni, da istraži i slično. LJekari su praktično isključeni iz priče time što se sve dešava u centrima za vakcinaciju. Tu nema vremena za objašnjavanje i razmišljanje. Kad čovjeku zakažu vakcinaciju, na koju se čeka, čovjek je srećan što mu je zakazano, uđe tamo i odmah ga vakcinišu. Inače nije tako. Obično se prvo ode kod ljekara po savjet da li da se vakciniše, to je sasvim drugačija situacija…
I ovo još jednom za Jutjub – živimo u blesavim vremenima – Vi ne pozivate ljude da se ne vakcinišu, već samo da se dobro obavijeste i o pratećim dejstvima, kao što se preko medija obavještava o pozitivnim stranama. Dakle još jednom, dr Vodarg ne poziva da se ne vakcinišete, već zahtjeva maksimalnu transparentnost. Jesam li Vas dobro shvatio?
Moj poziv nije upućen ljudima koji ovo slušaju ili će slušati, već Institutu Paul Erlih i austrijskom institutu BASG – molim ih i obavezni su da daju objašnjenje o razlici između nalaza pomenutih istraživanja s jedne i svojih izjava s druge strane.
Otkad čekate na odgovor?
U slučaju Instituta Paul Erlih prošlo je već 2-3 sedmice. Tu je riječ o oprečnosti između nalaza istraživanja samog Instituta s jedne strane – nalaz kaže da proteini to čine, sami su to istraživali – a s druge strane kažu da to nema nikakve veze kad se šiljasti proteini unesu vakcinacijom.
Pismo austrijskom institutu poslao sam prije tri dana.
Ako je tek tri dana, ne može im se još ništa prigovoriti, zar ne?
Može se izvršiti blagi pritisak, jer pristižu vijesti o novim slučajevima. Danas sam dobio informaciju o jednoj medicinskoj sestri. Uglavnom su to ljudi između 30 i 40 godina.
Ne radi se o novim istraživanjima koja bi trebalo da sprovode. Pretpostavljam da znaju za sve nalaze istraživanja. Moraju samo obrazložiti zašto nešto smatraju važnim ili ne. Samo do tog mi je stalo. To bi moralo ići brže. Mogu mi poslati nalaze na osnovu kojih su rekli da to nema veze. To bih htjeo, a to ne iziskuje toliko vremena.
Pokušaću to pitati na konferenciji za štampu njemačke vlade, ali neće ići lako. Već pet puta sam postavljao pitanje o smjernici SZO da bi u slučaju pozitivnog nalaza bez simptoma test trebalo ponoviti, ali stalno izbjegavaju odgovor. Zidojče cajtung je objavio i čitav članak s napadom na mene kako to uopšte mogu pitati, ali ta smjernica SZO postoji, crno na bijelo, i ako Drosten kaže da se to odnosi samo na nerazvijene zemlje sa slabijim laboratorijskim uslovima, onda je to izbjegavanje odgovora. Pet puta sam postavljao pitanje, i ni jedan jedni put nisam dobio odgovor. Možda Vi možete objasniti kao ljekar?
PCR test je sasvim drugo pitanje. SZO se ispravio, pošto su prvobitno rekli da se samo radi test bez obraćanja pažnje na broj ciklusa. Ne postoji samo jedan određen test, već svaka laboratorija ima svoj, koji ne moraju biti odobreni ni od kakvog nadležnog organa. Oni su, naravno, različitog kvaliteta – u nekim laboratorijama radi se ogroman broj testiranja, gdje može doći do kontaminacije u laboratoriji. Sve te komplikacije utiču na vjerodostojnost testova, ali mislim da je to tema za sebe.
Jedan čas po Bajdenovoj inauguraciji SZO izmijenila smjernice za PCR testove
Još jednom da sažmem za cenzuru, molim Vas da se ne ljutite – ovo nije bio poziv ljudima da se ne vakcinišu, riječ je samo o tome da je već od ranije bilo naznaka o tri prateća dejstva i Vi zahtijevate da nadležne ustanove iznesu svoj stav o tome. Pri tom ne dovodite u vezu smrtne slučajeve i vakcinaciju, već samo želite objašnjenje?
Kratko rečeno, htjeo bih da ljudi s pravom steknu povjerenje u ove vakcine. Za to je važna transparentnost. Ako nje nema, i postoje protivrječnosti, onda je onaj ko kaže „moraš to uraditi“ u obavezi da te protivrječnosti razjasni. To zahtijevam.
Na kraju, s ovim što ste rekli nemate šanse da Vas pozovu na velike ili državne medije, ali biste bili spremni da isto ovo kažete ako Vas pozovu – ili s njima uopšte ne biste razgovarali?
Sa zadovoljstvom bih učio od svakog ko zna bolje. Čekam odgovore, i otvoren sam. Navikao sam na naučne rasprave, a to znači dovoditi u pitanje ne samo jednu stranu, već i jednu i drugu. Mora se vidjeti ko ima bolje dokaze i pruža više činjenica. Kao i ranije, kad sam učestvovao u raspravama na televiziji, i kao poslanik u Bundestagu i predstavnik Anketne komisije za etiku i pravo u modernoj medicini neprestano bio sučeljavan s temama iz genetike i bioetike i nastupao u medijima, pitali su me da li sam voljan da učestvujem u raspravi. Od 18. marta 2020. postao sam tabu tema.
Vi ste jeretik. Na konferenciji za štampu njemačke vlade pitao sam i g. Drostena i g. Špana zašto nema nikakve rasprave, mislim da sam Vas i pomenuo, i g. Drosten uopšte nije odgovorio, g. Špan je izvrdao odgovor. Imao sam zamisao da pozovem s jedne strane Vas i druge poznate kritičare sadašnjeg kursa, a s druge prof. Drostena i druge, nadam se da ćemo to moći upriličiti. Vi ste sa svoje strane spremni za razgovor?
Ne raspravljam sa osobom, već o predmetu. Svejedno mi je s kim. Ko god ima argumente, sa zadovoljstvom ću ući u raspravu.
(stanjestvari)