Borba Info Vesti
Ne smijete potpisati “pravno obavezujući sporazum”. Vi možete uzeti na sebe samo izdaju. I ništa drugo. Ništa dugo Vam se trenutno ne nudi. Znamo da Vam se ne nudi. Zato ni ne prihvatajte. Ako su Vam na stolu samo izdaja i pritisak, izaberite pritisak. On će biti naš, zajednički. Izdaja – samo Vaša. Da li je to zaista ono što želite da uzemete na sebe – da Vas pamte kao izdajnika?
Otvoreno pismo predsjedniku Srbije G. Aleksandru Vučiću,
Uvaženi gospodine predsjedniče,
Moja potpuna izuzetost iz političkog života u Srbiji odvojila me od čak svepoznatih informacija o izbornim procesu koji se u skorije vrijeme odigrao, ali me je čak kratko uključenje u informativne emisije u Srpskoj obavijestilo o Vašem izbornom uspjehu.
Imam svoje mišljenje o dekadentnosti društvenog sistema u srpskim zemljama – u Srbiji i Srpskoj i onoj Crnoj Gori u kojoj je srpstvo samo po sebi krivica – pa i o legitimnosti političkog sistema. Ali, ma šta ja o njemu mislio, ostaje činjenica da drugog društvenog i političkog sistema nema i da – bilo da ste dobili ili ste prigrabili apsolutnu moć i odgovornost, to Vašu ulogu u budućnosti ne čini ni malo manjom ili relativnijom.
Dakle: po izbornom rezultatu, po usmjerenosti i privatizovanosti vlasti, po zastupljenosti u medijima, po svemu i svačemi, trenutno ste Vi jedini činilac političkog i društvenog života Srbije.
Zato smatram svojom ljudskom, hrišćanskom, pravoslavnom, srpskom, svešteničkom dužnošću da Vam skrenem pažnju da nemate pravo da konačno riješite status AP Kosovo i Metohija bilo kakvim rješenjem koje bi poništilo Kosovskim zavjet u kome su utkani vjekovni uzdasi srpskog naroda, u kome su žrtve u vijekovima ropstva, u balkanskim i svjetskim ratovima, nemate pravo da pogazite važećiustav Srbije, vjekovno opredjeljenje srpskog naroda, nemate pravo da zgazite svaku liturgiju koju smo služili od te u Samodreži 1389 do dana današnjeg.
Moć koju imate obavezuje Vas. Sa velikom moći – to zna čak i novovjekovna popularna kultura, ali i hrišćanska misao vijekova – dolazi i velika odgovornost a sa apsolutnom moći dolazi i apsolutna odgovornost. Vi ste dobili apsolutnu moć i sad je nebitno da li ste je željeli.
Srpski narod je postajao narod vijekovima. Postajao je narod kroz prihvatanje Hrista Bogočovjeka. Postajao je i dalje narod, kada su ga Kirilo i Metodije rodili u njegovom jeziku, Postajao je narod kroz svoje države.
Ako niste upoznati – pogledajte granice Srbije u 8.i 9. vijeku. Vijdećete da su i prije naših svetorodnih Nemanjića naše države bile i Duklja i Zeta i da se Srbija i tada prostirala sa obje strane Drine. Kroz vijekove prije Kosova mi smo se uzdizdali u Hristu, kroz više država i dinastija. Kroz Zetu, Bosnu i Rašku.
I kada smo konačno sagradili jednu od naših po dometima najvažnijih država i kada je došao čas da je 1389.branimo, mi smo se svi – i Vlatko Vuković i Sv. knez Lazar i Obilić našli na Kosovu polju.
Da kažemo najvažniju stvar na svijetu: da čovjek koji izgubi Otačastvo kao Smisao, gubi smisao svog otačastva, a samim tim postaje nerazlučan od životinja. Kako tada – tako i danas. Rekli smo konačno ono što svaki čovjek mora da kaže: jedino važnije od ovdašnjeg života jeste smisao života. Jeste Život sa velikim “ž”.
Kako tada, tako i danas. Mi smo izdržali vijekove znajući to. Kažu da mnogo čitate. Čitajte Radovana Samardžića, ako ne već Vladiku Nikolaja ili našu junačku poeziju. Čitajte NJegoša. Možda ste i pročitali. Ali smislotvoreće knjige se ne čitaju nego udišu. Udišite ih. Živite njima.
Čekaju Vas, rekoše mi danas, bitni pregovori. Ne zaboravite ono što ovdje udahnete. Pred Vama su istorijske odluke. Nemojte da Vas zbune oni koji Vam tapšu po ramenima: Tapšu Vam ne zato što vole Vas ili Srbiju, već zato što vole privilegije koje im omogućavate i predstavljate. Vi ne smijete izdati Kosovo.
Ne smijete potpisati “pravno obavezujući sporazum”. Vi možete uzeti na sebe samo izdaju. I ništa drugo. Ništa dugo Vam se trenutno ne nudi. Znamo da Vam se ne nudi. Zato ni ne prihvatajte. Ako su Vam na stolu samo izdaja i pritisak, izaberite pritisak. On će biti naš, zajednički. Izdaja – samo Vaša. Da li je to zaista ono što želite da uzemete na sebe – da Vas pamte kao izdajnika?
Mnogi mogu da Vam kažu da je ovo samo jedno mišljenje. Obavještajne službe će se povinovati Vašim željama. Stranka i država hoće. Možda i neki moji Oci i braća.
Ali vijekovi prije Vas i vijekovi poslije Vas vas gledaju. Vaša i naša djeca neće pamtiti privilegije koje su sahranjene u zemlju sa životima koji nemaju smisao. Neće se niko sjećati nijednog traktora, nijednog mercedesa. Ničega.
Ako izdržite – istorija će Vas se sjećati kao nekoga ko je još jednom rekao “ne” kompromisu koji stoji ispred svakog Srbina od kako je svijeta – da mijenja dušu za zemlju.
Ako kažete “da”, istorija će Vas zapamtiti kao svakog Srbina koji je promineio dušu za zemlju – pa makar i kao zemljoposjednik bio uspješan. Na Vama je. Nemojte da Vas podrška na izborima zavara. Izbori se projektuju i održavaju trenutno raspoloženje. Vi sjedite na mjestu iz kojeg Vas i unazad i unaprijed gledaju vijekovi.
S poštovanjem,
Darko Ristov Đogo, sveštenik
p.ѕ. Dao Bog da sve ovo jednom bude samo sjećanje na vremena kada smo svi zajedno brinuli jednu brigu. Cjelokupni blato kojim će me gađati da bi Vama ugodili, bilo iz emotivne nekritičke privrženosti, bilo iz potrebe da se dodvore, ja prihvatam kao moju cijenu toga da budem čovjek, hrišćanin, pravoslavni Srbin, sveštenik, otac moje djece. Želim Vam dobro i kao čovjeku koga se sjećam sa početka rata na Palama, kada ste došli da pomognete mome ocu.
Autor: Darko Ristov Đogo
Vlasnik teksta: Fejsbuk
